dijagmostika

Općenito

Koliko danas netko ima viška kilograma, vrlo lako možemo izračunati raznim metodama.

Najpoznatija metoda je izračun ITM (index tjelesne mase ) ili popularnijeg naziva BMI (eng: body mass index), zatim mjerenje opsega struka, visceralne debljine i dr.

Prema izračunu ITM razlikujemo idealnu težinu, prekomjernu tjelesnu težinu i I, II ili III stupanj debljine koji ima osoba.

Indeks tjelesne mase (ITM) izračunava se kao omjer tjelesne težine osobe s kvadratom visine. Obično se izražava u kg/m2

 

ITM KLASIFIKACIJA
< 18.5 pothranjenost
18.5–24.9 normalna tjelesna težina
25.0–29.9 prekomjerna tjelesna težina
30.0–34.9 pretilost I stupnja
35.0–39.9 pretilost II stupnja
≥ 40.0 pretilost III stupnja

 

Drugi kriterij za procjenu stupnja uhranjenosti jest opseg struka (cm), mjereno u visini pupka. Centimetri dobiveni mjerenjem upućuju nas na rizike nastanka drugih bolesti.

Opseg struka:

Žene:
> 80 cm povišen rizik metaboličkih komplikacija
> 88 cm značajno povišen rizik metaboličkih komplikacija

 

Muškarci:
> 94 cm povišen rizik metaboličkih komplikacija
> 102 cm značajno povišen rizik metaboličkih komplikacija

 

Vaga i izmjereni centimetri su samo početak. Naime, ukoliko imate debljinu, pogotovo ukoliko pričamo o debljini II° ili III° postoji velika vjerojatnost da je debljina već narušila Vaše zdravlje do te mjere da zahtjeva dodatnu obradu i možda farmakoterapiju.

Indeks tjelesne težine često se izračunava, no nužno je imati na umu i njegove nedostatke zbog kojih ga ne bi trebalo koristiti kao jedini pokazatelj stupnja uhranjenosti. Od broja kilograma važniji je omjer masne i nemasne tjelesne mase. Neki sportaši imaju visok ITM, što nije zabrinjavajuće jer oni imaju visok udio mišićnog tkiva koje teži više od masnog tkiva. Također, vrlo neaktivne osobe čiji je ITM u poželjnom rasponu mogu imati višak masnog tkiva.

Poseban je problem neadekvatna raspodjela masnog tkiva. Naime, osobe s prekomjernom tjelesnom težinom mogu imati ravnomjerno raspoređeno masno tkivo po cijelom tijelu: u rukama, trupu, stražnjici, nogama ili mogu imati koncentrirano masno tkivo u predjelu trbuha. Znatno je opasnije kada je masno tkivo koncentrirano u predjelu trbuha. Tada govorimo o abdominalnoj pretilosti koja je češće izražena u muškaraca nego u žena.

Abdominalna pretilost –  postoje različite metode mjerenja. Jedan od ključnih pokazatelja osim opsega struka (predio pupka) je iznos visceralne masti. Visceralna mast nije potkožno masno tkivo, ona oblaže unutrašnje organe kao što su npr. jetra, bubreg, pankreas.  U prosjeku na visceralnu masnoću trebalo bi otpadati i do 20% od ukupne tjelesne masnoće dok bi dio u žena trebao biti oko 5-8%.

Iste razlike između spolova nastaju zbog različitog hormonalnog profila. Dominantni ženski spolni hormon je estrogen koji skladišti mast uglavnom u predjelu stražnjice i bokova, time se sprečava nakupljanje masti u obliku visceralne masti u predjelu trbuha. Tijekom menopauze dolazi do hormonalnih promjena, smanjuje se lučenje estrogena, te se stvara tendencija nakupljanja masti u obliku visceralne masti na području trbuha. Ukoliko se osoba ne bavi tjelesnom aktivnošću, ne vodi računa o prehrani, nakupljanje masti je brže i povećava se rizik od nastajanja kardiovaskularnih bolesti, metaboličkog sindroma, problema spavanja, apneja itd.

Neupitna je važnost fizičke aktivnosti i prehrane s manjim udjelom ugljikohidrata (pogotovo rafiniranih ugljikohidrata) za rješavanje problema visceralne masti.

No Comments