Promjene u koncentracijama ovih hormona, povezane su s:
- trbušnom (visceralnom ) pretilošću
- slabošću mišića
- osteoporozom
- čestim urinarnim infekcijama i inkontinencijom
- gubitkom pamćenja
- depresijom
- kao i seksualnom disfunkcijom, odnosno gubitkom spolne želje.
S produljenjem očekivanog životnog vijeka, i muškarci i žene danas žive treći život s endokrinim nedostacima. Hormonska nadomjesna terapija može ublažiti iscrpljujuća stanja djelomičnih endokrinih nedostataka sprječavanjem ili odgađanjem nekih aspekata starenja.
Za razliku od tijeka reproduktivnog starenja kod žena, s naglim padom spolnih hormona izraženim prestankom menstruacije, muškarci su također podložni padu testosterona povezanom s godinama, ali andropauza se često nedovoljno dijagnosticira i liječi.
Također, smanjenje hormona rasta dovodi se u vezu sa starenjem kože kao i smanjenjem mišićne mase, seksualne želje i erektilne funkcije, intelektualne aktivnosti i raspoloženja. Postoje velike razlike između preporuka znanstvenih društava i stvarne upotrebe hormonskih dodataka u starijih osoba.
Upotreba hormona rasta u svrhu usporavanja starenja
Hormon rasta se široko koristi u anti-aging medicini kako bi se preokrenuli učinci starenja. Smanjenje hormona rasta u kombinaciji s činjenicom da slabost i starenje dijele nekoliko karakteristika s nedostatkom GH-a koji se javlja u mlađih odraslih osoba učinilo ga je prilično popularnim u anti-aging medicini. Radi se o povećanju masnog tkiva i smanjenju mišićne mase, kognitivnim poremećajima, psihološkim poteškoćama, suhoj i tankoj koži te kardiološkim manifestacijama.
Učinak GH-a na dugovječnost i pitanje je li hormon rasta proaging ili antiaging hormon predmet je rasprave. Studije na životinjama u kojima su intervencije smanjile razine hormona rasta i faktora rasta sličnom inzulinu ili povećale otpornost na GH rezultirale su povećanjem životnog vijeka.
Potencijalni mehanizmi pozitivnog učinaka hormona rasta uključuju smanjenje oksidativnog stresa, povećanu otpornost na stres i povećanu osjetljivost na inzulin.
Zapravo, i preniski i previsoki nivoi GH-a i IGF-1 povezani su sa smanjenom dugovječnošću kod ljudi. Stoga su neka istraživanja izvijestila o smanjenoj dugovječnosti, kao i većem kardiovaskularnom riziku i većoj kardiovaskularnoj i cerebrovaskularnoj smrtnosti kod pacijenata s nedostatkom GH-a.
Što se tiče osteoporoze, niski nivoi IGF-1 povezani su s nižom koštanom masom u muškaraca.
Potencijalni pozitivni učinci terapije GH-om odnose se na sastav tijela, povećanjem mišićne mase i smanjenjem masnog tkiva. Međutim, to povećanje mišićne mase nije uvijek bilo povezano s poboljšanom fizičkom sposobnošću. Postoji mogućnost da više mišićne mase može biti povezano s povećanim zadržavanjem tekućine.