Tko može imati osteoporozu?

Što je osteoporoza?

Osteoporoza je bolest koja nastaje zbog gubitka koštane mase te kosti postaju krhkije i sklone su prijelomima. Osteoporoza je najčešći metabolički poremećaj koji zahvaća sve kosti. Obilježen je smanjenom masom koštanog tkiva te gubitkom koštanih gredica s povećanom mogućnosti prijeloma.

Simptomi osteoporoze

Dok se bolest tiho razvija, nema nikakvih simptoma koji bi ukazivali da su kosti sve slabije. Prvi simptomi nastaju kada dođe do prijeloma kosti. Tada je bolest već potpuno razvijena. Najčešće se javljaju tzv. kompresijske frakture kralješka pri čemu se trup urušava te mu se smanjuje visina. To za posljedicu ima smanjenje visine osobe. Osim toga, dolazi i do promjena normalnih zakrivljenosti kralježnice koja se savija prema naprijed. Drugi problem su prijelomi dugih kostiju, najčešće vrata bedrene kosti ili donjih dijelova podlaktičnih kostiju, sa svim posljedicama (kirurško liječenje, imobilizacija, vezanost uz krevet itd.).

Tko može imati osteoporozu?

Osteoporoza se smatra bolešću koja najčešće zahvaća žene premda je u porastu i kod muškaraca, vjerojatno zbog načina života. Od staračke osteoporoze obolijevaju žene nakon menopauze i žene starije od sedamdeset godina. Mogu oboljeti i mlađe žene nakon odstranjenja jajnika zbog tumora. Žene su ugroženije u menopauzi u kojoj prestaje lučenje hormona estrogena. Muškarci manje obolijevaju jer zbog utjecaja hormona testosterona imaju veću mišićnu masu i kosti su stoga jače gustoće.

U Hrvatskoj osteoporozu ima 250 tisuća žena, s više od 100 tisuća prijeloma godišnje. Oko 400 tisuća žena ima slabiju mineralnu gustoću kostiju, osteopeniju, koja se smatra početnim stadijem osteoporoze. Tek se trećina bolesnika vrati u normalnu funkciju.

Koštana masa se povećava do 20 godine. Sukladno tjelesnom rastu i ovisno o tjelesnoj aktivnosti uz dovoljan unos D vitamina te kalcija i fosfora. Maksimum koštane mase se postiže do tridesete godine života. Do sedamdesete godine života zdrav čovjek će u prosjeku izgubiti 30 do 40 % maksimalne koštane mase.

Rizični čimbenici za nastanak osteoporoze

Rizični čimbenici za nastanak osteoporoze su:

  • naslijeđe (genetika)
  • spol (žene češće obolijevaju nakon menopauze)
  • slaba tjelesna aktivnost koja podržava jači gubitak koštane mase od normale
  • nedovoljan unos kalcija i vitamina D koji utječe na razgradnju kosti (način prehrane)
  • pretjerana mršavost (anoreksija kad mladih djevojaka koja dovodi do poremećaja lučenja estrogena)
  • pušenje i
  • pretjerano konzumiranje alkohola.

Na naslijeđe i spol se ne može utjecati, ali se zato može utjecati na ostale čimbenike. Za to je potrebna promjena životnih navika To podrazumijeva redovitu tjelesnu aktivnost i kretanje, boravak na zraku, kvalitetnu prehranu radi osiguranja dostatnog unosa vitamina D i kalcija. Također, suzdržavanje od pušenja i konzumiranja alkohola. Isto tako je potrebno održavanje normalne tjelesne težine uz redovite liječničke kontrole i brigu za cjelokupno zdravlje.

Zašto je važno na vrijeme dijagnosticirati osteoporozu?

Smanjenje koštane mase, koje se događa u početku ne daje nikakve simptome. Stoga je važna rana dijagnoza osteoporoze, osobito u osoba s povećanim rizikom.
Dijagnostika započinje detaljnim razgovorom i kliničkim pregledom te uvidom u sve bolesti koje mogu biti rizični čimbenici. Potom slijede dijagnostički postupci.

Rendgensko snimanje kralježnice daje dosta podataka o promjenama kralježaka, pogotovo kada je već došlo do prijeloma. Ova metoda nije dovoljna osjetljiva za procjenu gubitka koštane mase koji se na ovim snimkama može uočiti tek kad je izgubljeno 30 – 50 % koštane mase.

CT tehniku koristimo u slučaju pojave prijeloma kosti radi planiranja daljnjeg liječenja.

Magnetska rezonacija također služi za procjenu promjena kod već nastalih simptoma tj. kod prijeloma. Ova tehnika može razlikovati svježe promjene od starih (kroničnih) na kralješcima i najbolje do svih metoda prikazuje prikazuje promjene u kralješničkom kanalu i okolnim mekim tkivima.

Denzitometrija

Najbolja metoda za mjerenje gustoće koštanog tkiva je denzitometrija skeleta (kostura). Uobičajeno se koriste denzitometri koji su zasnovani na DXA ili DEXA metodi (engl. dual x-ray absorptiometry = apsorpciometrija s pomoću x ( rendgenskih) -zraka dviju različitih energija). DXA ili DEXA je metoda koja se koristi x-zrakama dvije jačine u vrlo maloj dozi koje se propuštaju kroz kost, a rezultat se obrađuje u elektroničkom računalu. Razlika energije propuštenih i apsorbiranih x-zraka omogućuje procjenu gustoće minerala kosti (BMD) koja se izražava u apsolutnim vrijednostima u g/cm2. BMD se mjeri u području slabinske kralježnice, vrata bedrene kosti (kuk) i donje trećine palčane kosti. Doza zračenja vrlo je niska, pretraga je jednostavna, bezbolna i brza. Traje 10-15 minuta, ne zahtijeva nikakvu pripremu osim odstranjenja metalnih dijelova s odjeće. Izvodi se sjedeći i držeći podlakticu na ležaju aparata ili ležeći na njemu. Doza zračenja primljena pri denzitometriji tako je mala da se ni osobe koje rade s uređajem ne štite posebno i kreće se unutar raspona dnevno dopuštenog zračenja iz okoline te ne predstavlja nikakvu opasnost za bolesnike. Denzitometrija je nezaobilazna pretraga kod menopauze, bolova i deformacija kralježnice, stanja nakon prijeloma, terapije kortikosteroidima i ostalim hormonima koji utječu na metabolizam kosti.

Ultrazvučno mjerenje mineralne gustoće kosti dobro se podudara s rezultatima DXA, nema x-zračenja, ali je manje pogodno za praćenje učinka liječenja u kliničkom radu s bolesnicima. Ova metoda se stoga više koristi u epidemiološkim istraživanjima.

Laboratorijski nalazi podrazumijevaju opsežno ispitivanje krvne slike, razine pojedinih hormona koji utječu na metabolizam kosti, izlučivanje kalcija u urinu, ispitivanje raznih biokemijskih pokazatelja, biljega koštane razgradnje itd.

Liječenje osteoporoze treba prilagoditi svakom bolesniku ponaosob, a izbor lijekova treba prepustiti liječniku.

Mr. sc. Josip Hat, dr. med. spec. radiolog.